Zbirka pjesama

Savo Škobić:

POD STARE DANE

(zbirka pjesama)

POD STARЕ DANЕ

Zadrhta ruka kad vrhovima prstiјu

dotakoh tvoје imе na zlatnom lančiću

kraј tvoје slikе na zidu

Oko mi sе tvoје smiјеši sa tog sјaјnog

po svеmu nеobičnog јеsеnjеg nokturna,

tako smo zvali taј snimak

Uspomеnе brzе kao planinski potok

nahrlišе snažno na moјu јadnu dušu,

i vratišе mе u mladost

Ta mladost, koјa sada nеobično liči,

kao da је i sama davno odsanjana

njеžni је bukеt maštanja.

Maštanja i sјеćanja su moćan i snažan

еliksir mladosti i liјеpa zabava

i nada pod starе danе.

Višеgrad, 4.7.2007.

NAPISAĆU TI PJESMU

Rekoh, napisaću ti pjesmu.
Pjesmu za tvoju dušu i duše tebi dragih ljudi.
Pjesmu koja oslikava tebe iznutra, iz oka u oko
Kao što ptica majka u oku svog ptića vidi da je uplašeno
Ili sretno,
Kao što oblak iz prikrajka prijeti olujom,
Kao što kap rose na latici cvijeta nudi ljepotu življenja,
Kao uzdah.

Takvu pjesmu treba da ti napišem
I u njoj da ne pominjem ništa ružno,
Ništa prijeteće ni za tebe ni za srnu u trku,
Ni za žubor rijeke.

A kako da pjevam o sreći, kada sretna nisi?
Kako u tvom oku da prepoznam rosu,
Kada je to suza?
Još jedino u tvom smješku,
Tvom tajanstvenom smješku vidim nadu
Maglovitu, plavičastu nadu
što kao da je od satena leluja na tvom uzdahu.

I evo, napisah ti pjesmu
Nedorečenu kao što su i naši snovi,
Kao naše riječi koje se gube u vjetru,
Kao nijeme treperave zvijezde u svom beskraju.

Ipak, napisah ti pjesmu iz srca.


Višegrad, 3. maja 2009.

NIKADA NE ZATVARAJ OČI U SUMRAK

Nikada ne zatvaraj oči u sumrak

nećeš vidjeti zvijezde u rađanju

i nikada ne slušaj drugu muziku u sumrak,

kako bi mogla čuti treptaj zvijezda

Jer, ljepoto ti znaš šta znači sanjati budan,

vikati uz vjetar i biti nekad neko drugi.

Neka ti godine moje stare,

budu putokaz za sreću i,

neka te moja misao prati sve do vrha,

dijete moje drago.

I zapamti:

Nikada ne zatvaraj oči u sumrak...

Višegrad, 6.4.2009.

KADA PJESNIK UMRE

Kada pjesnik umre

i sklopi svoje svevideće oči

zašuti vjetar u krošnji breze

zamrzne se i treptaj zvijezda.

Kada pjesnik umre

otkine se poslednji osmijeh

sa njegovih nijemih usana

i ptice što lete ka jugu ušute.

Kada pjesnik umre

na stranicama njegove knjige

zalepršaju plave izmaglice

i zašušte u molu.

Kada pjesnik umre

umru i sva praskozorja,

svi sutoni, sva ljepota

jer pjesnik više ne pjeva o njima.

Kada pjesnik umre,

rodi se u krošnji breze,

u zvijezdama, u izmaglicama.

u pticama što lete ka jugu.

Višegrad, 10. marta 2010.

UBAVO MOJE

Stazom kraj klupe dok leđa grijem

Na prvom suncu zadnjeg mi ljeta

Dok kafu gorku u slast ja pijem

Projezdi mlada žena k’o sjeta

A kada diše tad grudi širi
Diže ih negdje visoko gore
Ispod šešira oko mi viri
"Kako je lijepa", usne mi zbore

A, oči, moj Bože , te ljepote,

Krv venama poče brže da vri

Eh, zašto ostarih, ej, živote

grobu se već bližim a ona zri!

Ruke joj male, nježne je puti

I drhti kao kiša da lije

Kada se smije, razum mi muti

O, što se nije rodila prije?

Vjetar u oči donese suze

U ludom ritmu misli se roje,

A ona sina za ruku uze

I šapnu tiho: "Ubavo moje!"

Višegrad, 13. aprila 2010.

KADA UMREM, BIĆU DOBAR DUH

Kada umrem, biću dobar duh,

Kao Kasper

Neću ti doći ni u san ni na javu

Nemam namjeru remetiti tvoj mir,

Tvoj savršeni mir

Kao otisak usana na trepavicama,

Na ramenu, na dlanu, na duši

Samo pokadkad

Kada ti bude jako teško

I kada ne budeš znala odgovore na pitanja

Kako, kuda, gdje

Kada ti tuga i beznađe ovlaže oči

Tvoje velike prelijepe oči

Osjetićeš topli povjetarac,

Mekan kao šapat

Tik uz lijevo uho

Tada ćeš znati da sam tu

Pored tebe, mog najmilijeg bića

Udahni me i ozariće ti se dan

Praskavo će nestati sve dileme

Sva beznađa

Sva tmina iz grudi

Pogledaj u nebo, nasmiješi se

I namigni mi, te tiho šapni

Idemo dalje.

Višegrad, 25. oktobar 2010.

OPET SE PJENE VALOVI

Poslije toliko vijekova koji su između danas i onda,

poslije svih nadanja i razočarenja,

poslije svega i ničega,

odjednom, kao iskra u oku,

kao rana pjesma slavuja onog predivnog jutra na Mutnici,

kao...

Jedna jedina poruka od tebe.

Nerado priznajem, probudila me je iz učmalosti i razgalila dušu.

Opet se pjene valovi udarajući u trajekt na putu ka Pelješcu

te hiljadudevetstosedamdeset i treće

Opet mi tvoje brzo oko kroz kosu šapuće:

“Bojim se!” i “Sretna sam!” i “Volim te!”

Kada razmišljam o danima ljubavi,

Sa ove vremenske distance čine se jako lijepi,

pa mi, možda, zbog toga i nedostaju.

Voljela si sve i radovala se svemu

Dugo smo šetali parkovima moga grada

Dosađivao sam ti svojim planovima, maštarijama

Svojim snovima

Do dugo u noć šaputao sam ti Jesenjina, Dedića, Sarajlića

“…Mala, velika moja, večeras ćemo za njih voljeti!...”

a ti si uvijek iznova tražila još i još i još…

A onda odjednom: “Znaš… moji ne žele… ne samo zbog vjere…”

Kao da se najveća ledena gromada sa Antarktika odlomila i

pala ravno na moje grudi sledivši u meni sva čula, sve snove, sve

Umro sam tada i više se nikada rodio nisam.

Ali ipak…

Poslije toliko vijekova koji su između danas i onda,

poslije svih nadanja i razočarenja…

Višegrad, 4. februar 2011.

ŠTA ĆE BITI KAD ME NE BUDE
Kada odem zauvijek putem kojim se samo jedanput ide
šta će biti sa mojim mislima i nedosanjanim snovima?
Hoće li ih nastaviti sanjati jesenje izmaglice u dolovima
ili orlovi moćni u vrhovima planina?
Šta će biti sa tvojim dahom na mom obrazu koji se još davno
urezao kao najtananija tetovaža samo meni vidljiva?
Da li će je raznositi morska pjena koja silovito udara u stijene
ili će je vjetar uplesti u krošnju tužne vrbe na našoj obali?
Šta će biti sa tvojim glasom u mom uhu koji miluje moje uši i
u toplom zagrljaju sa mojim glasom šapuće Jesenjina?
Da li će i ti glasovi nestati sa mnom? Nestati, kuda?
Hoće li se pretopiti u umilnu pjesmu slavuja skrivenog u lugu?

Šta će biti sa ovom toplinom oko srca pri susretu sa tobom,
odvajkada začetom tvojim smješkom? Šta će biti?
Da li će ta toplina grijati domove siročadi zimi kada je najhladnije
ili će u nekim novosazrelim srcima za ljubav grijati nove pupoljke?

Volio bih znati odgovore na sva ta pitanja, kako bih lakše mogao da
zauvijek odem putem kojim se samo jedanput ide.
Volio bih znati koliko dugo ću ostati u mislima onih koji su me voljeli
i šta će poslije biti i sa njihovim mislima?

Volio bih znati...

MUSAKA OD ZVIJEZDA

 

Za večeru imam musaku od zvijezda

a za doručak sunce na oko!

Ponesi preljev od plavičastih izmaglica

i salatu od najranijih uspomena,

pa bijelim putem od mjesečevih zraka

siđi u mahovinu smiraja dana.

U ludom vrtlogu snova pićemo nektar mladosti

što ga sačuvah za stare dane, koji su već tu.

Trčaćemo bosi rosnim livadama davno odsanjanim

i ništa nas neće probuditi iz sna.

Možda samo jecaj vrbinih grana

dok se liku svom u rijeci svijaju

ili tužna škripa stare omorike

što bi da se osloni o smrknutu stijnu.

Uspavanku će nam šapatom pjevati

mali slapovi brzog planinskog potoka

dok jezde hrabro ka uviru svom.

I dok se vjetri moćno probijaju

kroz šumu modrih zaborava,

mi nećemo znati da li je to kraj početka

ili je već dugo čekani početak kraja.

Višegrad, 9.8.2011.

STRAVIČNO ZAUVIJEK

Odjednom,

kao jezivi trag hladne komete,

smrznute nečije ljubavi,

prostruji kroz moju kičmu bojazan

da ću te izgubiti.

Ne kao do sada, ranije, na dan ili dva tvoje ćutnje

Ne kao kada skupiš vjeđe u smiješn slovo V

pa sa suzama bijesa i tuge u očima

zuriš u mračni dio moje melanholije,

nego, stravično zauvijek.

Ostavićeš sve naše sutone,

praskozorja i tajanstveni zov ćuka,

spakovaćeš svoj šapat, svoj smješak

i onu prelijepu iskru u oku koja se javi uvijek

prije nego mi kažeš da me voliš.

Ne sumnjam da ćeš lako i brzo

zaboraviti koliko si mi draga

i koliko sam volio da grijem tvoje ruke na njedrima mojim

u hladnim decembarskim noćima naše madosti.

Brzo ćeš zaboraviti i to da si i ti voljela mene,

istina ne kao ja tebe – otvoreno, jasno i beskonačno,

nego onako, samo tebi svojstveno, tiho šapatom

i nježnim dodirom vrhovima toplih jagodica na mom licu.

U odlasku ćeš mi samo mahnuti preko ramena

i ne okrenuvši se više nikada nestaćeš u magli.

Sva moja ljubav će izaći iz mene i otići za tobom

a od mene će ostati samo ljuštura

koju povjetarac valja prljavim ulicama.

Nekada bijah, sad me više nema...

Višegrad, 22.2.2012.

OKO MENE PROLJEĆE

U meni jesen,

a oko mene proljeće

umorni život

kroz snove mi prolijeće

I oči plave

sa beskrajem svemira

dodirom slave

i drhtavog nemira

Smijeh djeteta

srećom dušu razgali

radost svijeta

da suncu se zahvali

Mirisi snažni

i krv kroz mene vrije

osmjesi lažni

sve se u meni smije

Radost i tuga

su mi sve što vrijedi

odlazak druga

dušu u meni ledi

A nježne lati

cvijetova svih boja

čuvaće znati

davna sjećanja moja.

Višegrad, 1. mart 2012.

SAMO BUDALE UMIRU SAMI

Život mi je bio i maćeha i mati

sve je bio al' dosadan nije

morao sam dobro umjeti i znati

šta raditi treba a šta se ne smije.

Ljubavi su mnoge kroz dušu mi prošle

zagrebale noktom, ostavile traga

a sad su mi godine samovanja došle

lagano me izdaju i volja i snaga.

Zavidim drugaru što sa svojom dragom

dočeka starost u toplome stanu

i srećan sa djecom, sa najvećim blagom

raduje se životu, svakom novom danu.

Ja u hladnoj sobi, sjećanja prebiram

time svjetlost dajem sivoj polutami

i sa tužnim smješkom život rezimiram

da samo budale umiru sami.

Višegrad, 9. mart 2012.

LUZER

Od kad moje srce bije

i mašta mi kuje snove

meni sreća se ne smije

i fortuna me ne zove

Gubitnik sam od rođenja

nemam sreće baš ni malo

od sumraka do buđenja

sve je u par snova stalo

Ali ipak nisam tužan

sudbu svoju i ne kunem

život mi i nije ružan

ja bar lijepe snove snujem

Kamo sreće da mi snovi

budu java na trenutak

pa da počne život novi

ovaj smiješni stari lutak

Al znam sebe, baksuz ja sam

promijenio ništa ne bi

ja i budan snove sanjam

i poklanjam sebe tebi

Ti si moja prepelice

uljepšala život moj

ti i tvoje krasno lice,

tebe voli luzer tvoj.

Višegrad, 16. mart 2012.

U KASNE SATE

Da li što je duša tada,

u te kasne tihe sate 

ogoljela zadnja nada

da će snovi da se vrate

Ili srcu rovitome

još krvare stare rane

a i volji krila lome

molim zoru da ne svane

Pa opijen do radosti

srećom što u grud'ma nosim

kao nekad u mladosti

za sve ljude sreću prosim

Dižem čelo ka zv'jezdama

dani sreće da se vrate

i dobrota u ljudima

bar u ove kasne sate.

Višegrad, 25.3.2012.

VRAGOLANKA

Čelo visoko, a usne tanke

obrve žive vragolanke

iskra u oku sve živo pali

anđeli nju su meni poslali

Kroz usne nešto tiho žubori

o tihoj noći i rujnoj zori

dah joj plavičastu maglu pravi

rukama dana rođenje slavi

I sva je nježna, tanana, laka

ljepotom uma moćna i jaka

dodirom samo u mojoj krvi

napravi nered, briše i mrvi

Ali pred zoru k'o magla snena

iščeznu tiho bjelina njena

da li će sutra k'o noći ove

opet da dođe u moje snove.

Višegrad, 23. april 2012.

ĆEMANE

U gori znanoj, zimolikoj

vatra pucketa u molu

u tuzi svakolikoj

i svako u svom bolu

Šešir na pola čela

cigara na usni donjoj

od ćutnje sagorjela

svako u tuzi svojoj

Kraj vatre Cigo stari

tiho gudi u ćemane

vatra mu lice ozari

pa liječi stare rane

Djeca gologuza jure

ne haju za zimu i stud

ni Cigani više ne žure,

ne znaju ni kako ni kud.

Višegrad, 19.1.2013.

DOK JA DIŠEM, TI ŽIVJEĆEŠ U MENI

Dok noći sive, boje pepela

padaju nijemo na moje rame

pamtim i sada sve što si željela

bilo je sunce i bijeg iz tame

Bila su jutra, purpurna, rana

nakon noći i zvjezanog roja

po livadi zabijelila slana

i tvoj šapat da si samo moja

Za čas ti suza zaiskri u oku

raznježi te jecaj violine

satenski nježnu dušu duboku

prekrije tihi osjećaj miline

Budan sanjam, mislima se vraćam

u dane sreće i radosti duši

a onda ovu neminovnost shvaćam

da i moj se život lagano ruši

A ja dušo opet o tebi pjevam

nose me vali uspomena sneni

i za naš susret lagano se spremam,

dok ja dišem, ti živjećeš u meni.

Višegrad, 12.4.2013.

KAD GODINE MINU

Kako je lijepo misliti o tebi

besanim noćima do zore

Nikada ne bih oprostio sebi

da ne dođoh tebi pod prozore

Mjesec na nebu ta lola stara

viri kroz suvo granje na par

da li ćeš mi iz svojih njedara

rumenu jabuku dati na dar

Ukradoh te tiho milu i snenu

spavačica ti zaleprša plava

sakrismo se u višnjinu sjenu

i ponese nas vulkanska lava

A noć miriše na ranu jesen

na rosu u tvojoj mekoj kosi

i ja još od proljeća zanesen

dopustih mašti da nas nosi

Evo i sada kad godine minu

kada mi starost zamuti zjenu

kada se misli u beskraj vinu

ja bih sa tobom u višnjinu sjenu.

Višegrad, 13.4.2013.

ZA PARČE SREĆE

Staviste mi lance i katance

na moje nevine ruke

i nije vam dosta glasnici zla

nego i na strašne muke

Šta može biti gore od toga

da sa patnicima patiš

za najdraže svoje sve bi da daš

i sreću da njima vratiš

A sreća sve je dalje od tebe

sad je i ne vidiš više

vaša mi čizma pritisla glavu

ne može ni da se diše

Jauke moje niko ne čuje

svako se o sebi brine

o, zašto niko neće da dođe

i ove lance mi skine

Dao bih život za parče sreće

i za malo plavog neba

da radosna lica djece vidim

pa da umrem ako treba.

Višegrad, 19.4.2013.

MLADOST JE PJESMA ŠTO SREĆU NOSI

Zadrhti pjesma rubom samoće

moćni se bezdan stvori

bezglasno grlo zboriti hoće

duša da se otvori

Žarkim se nebom munje valjaju

gromovi ljuti biju

a duše nježne sreću sanjaju

htjele bi da se smiju

Kad neko voli drukčije vidi

muzika njegov je raj

grudi su tada stamene hridi

i valova morskih kraj

Žena je ljubav jer život stvara

rađa ga sa milinom

nad tom se žrtvom nebo otvara

vinom i violinom

Mladost je pjesma što sreću nosi

kada se čovjek rodi

Sa time ona gromu prkosi

pjesma ga dalje vodi.

Višegrad, 22.4.2013.

DA L’ NA SVIJETU JOŠ LJUBAVI IMA

Ja dugo nisam vidio vrapca

slušao njegov vragoslati poj

dživdžana milog mog starog znanca

po svemo bješe neobičan soj

Nije tamo gdje ljubavi nema

njegov je život u fazonu tom

zimi se on za proljeće sprema

sa dragom svojom i u gnijezdu svom.

Jer sve što je živo ljubav traži

bez ljubavi on k’o da nije živ

tako ga ona hrabri i snaži

da šapne dragoj to svoje “dživ, dživ”.

Da l’ na svijetu još ljubavi ima

ili je već i njoj došao kraj

u duše nam se uvukla zima

nikad da cvijetni osvane nam maj

Svako svoje teške brige brine

u grudima nam k’o gromada led

da l’ će ikad sunce da nam sine

pa da na dživdžana opet dođe red?

Višegrad, 1. maja 2013.

MJESEČE, LOLO

Mjeseče, lolo, pamtiš li noći

kada sam sa njom šetao dugo

da li ću ikad reći joj moći

da ja je volim i ništa drugo

Ti si sa neba gledao sjetno

praveći naše sjene na putu

ubranu ružu veoma spretno

krio sam za nju u svom kaputu

A negdje tiho muzika svira

i neko drugi nekoga voli

samo mi srce puno nemira

o, što je strašno kad ljubav boli

Gledah u tebe i lišća rosu

trebalo mi je pomoći malo

a ona tiho reče kroz kosu

da joj je samo do mene stalo

I tog se časa otvori svemir

duša mi tebi mjeseče krenu

I danas isti osjetim nemir

kad tebe vidim, vidim kosu njenu.

Višegrad, 3.maja 2013.

SVJETIONIK

Kao da sam kapetan stari

koji svojim brodom morima luta

što nema kompas on ne mari

i kompas mu je njena slika žuta.

Svoju lulu drži u ruci

ne mari što je ugašena davno

on hita prema njenoj luci

da stigne do nje to je njemu glavno.

Takav bih i ja želio biti

ploviti tamo gdje me neko čeka

o tome mogu samo sniti

jer tamo me čeka još samo rijeka

A ona pamti dane sreće

kad obalom njenom šetasmo dugo

i to se nikad vratit' neće

laku noć mladosti dobar dan tugo.

Jedanput davno sa rukom u ruci

jedno smo drugom obećanje dali

pa evo plovim ka nebeskoj luci

njeno mi oko svjetionik mali.

Višegrad, 4. maja 2013.

KOSMOS

Da li je kosmos u nama

ili smo mi u njemu

da li je u svjetlu tama

ili svjetlost u svemu

I čemu sva ta jurnjava

kroz nebeskog svoda sjaj

moćnih zvjezdanih rojeva

i kakav je tome kraj

Šta se to tamo događa

daleko od ognjišta

to čovjek samo nagađa

skoro da ne zna ništa

Čovjek je balast na svijetu

nebeski čudan spoj

on uništava planetu

da uljepša život svoj

Bijedni život koji živi

pun stresa i nemira

zbog njega će da iskrivi

harmoniju svemira.

Višegrad, 5. mmaja 2013.

POSTOJI I NADA

Uvijek mi je draga

rečenica bila

kod ptice je mali mozak

a velika krila

Danas kao nikad

može da se strada

sve dok imaš vel'ka krila

postoji i nada

Da ćeš ostaviti

ove dane sive

mnogi od nas vezani su

za mjesto gdje žive

I pobjeći negdje

gdje te više cijene

zaboravit brzo

ove mračne stijene

Živjeti k'o čovjek

bar na vrijeme jedno

a ne kao sada

kukavno i bijedno.

Višegrad, 6. maja 2013.

SJENE

Neke se sjene nečujno kradom

motaju mojim umornim čelom

pa ja k'o pastir za bijelim stadom

pratim ih svojom dušom još vrelom

Drage su meni te krpe snova

kao kad magla okvasi oči

davne mi slike daje iznova

pa tako o mladosti svjedoči

A mladost moja bijaše draga

puna sreće i radosnih lica

i moje mame pogleda blaga

sjetim se kao i leta ptica

Sve je tu opet kao i prije

veselo pjeva društvo drugara

dok vani grmi i kiša lije

gitara tu je i pjesma stara

A jedna sjena posebno mila

mekoćom svojom sklizne u oko

mirisne kose nježne ko svila

u srcu mom je jako duboko.

                            

Višegrad, 7. maja 2013.

ZVIJEZDO NA NEBU

Kako opisati tebe

u svega stihova par

a pri tom utkati sebe

u divnog oka ti sjaj

Kako dočarati treptaj

tog ludog srca mog

kad laki osjetim drhtaj

čarobnog tijela tvog

Lako ću ja i za ptice

koje ti se raduju

kada vide tvoje lice

razdragano pjevaju

Kad si vesela i sretna

i Sunce sija jače

a kad si tužna i sjetna

i nebo kišom plače

Zvijezdo na nebu mila

s tobom snovi su moji

otkucaj moga si bila

zbog tebe svijet postoji.

Višegrad, 10.5.2013.

NE ŽELIM DA ODEŠ IZ MOJIH MISLI

Ne želim da odeš iz mojih misli

uvijek ću se svega sjećati rado

od one noći kada smo pokisli

pa do onda kad smo gledali stado

A ovce bijele ko oblaci mali

bezbrižno mile vlašićkom livadom

sa Devečana smo Marsovce zvali

uveče u tor uvukli se kradom

Voljela si sve što je neobično

iz razloga istog naravno mene

i za tebe je sve bilo logično

a plakala si nad cvijetom što vene 

U nebo si dugo gledati znala

tražiti zvijezdu što će naša biti

kada sam tužan osmijeh si mi krala

a svoju suzu umjela si skriti

I zato nemoj, dušo moja draga

prestat da kroz mene ti pjesme pišeš

zajedno kroz snove do sudnjeg praga

zato ne dam da mi iz misli zbrišeš

Višegrad, 11.5.2013.

ZBOG TEBE

Oduvijek sam volio proljeće rano

i trešnjinog behara divni cvijet

iz bašte naše povrće tek ubrano

i ptiče malo kad ugleda svijet

I sve što živi proljeću se raduje

priroda, životinje i ljudi

prestaje zbog duge zime da gladuje

i medo stari iz sna se budi

I tvoje oči s proljeća su vedrije

stalno ti osmijeh na licu blista

a večernje nebo postaje modrije

zbog tebe i naš voćnjak olista

Ti si moćna veza prirode i mene

i osmjehom svemu život daješ

snagu mi daju tvoje blistave zjene

nizašta ne treba da se kaješ

Sa tobom život ima puni smisao

potok pod brijegom postaje brži

zbog tebe sve što sam napisao

ima zadatak da te zadrži.

Višegrad, 12.5.2013.

MOST ZA NIKUDA

Da li tamo gdje si mila sada                                  

negdje između nekada i sad                         

zauvijek nježna, lijepa i mlada

u mislima tvojim i ja sam mlad?

Prvo su nam se pogledi sreli

pa tek kasnije i nespremni mi

ipak lako, brzo smo uspjeli

da je puno korzo a mi sami

Rado si hrabro dušo maštala

ponekad i pozitivno luda

a nekada bi naglo zastala

i rekla to je most za nikuda

Svake smo noći šetali dugo

najradije ulicama pustim

i htjeli smo samo jedno drugo

tvoje oči sa vjeđama gustim

Tek sada shvatam te tvoje riječi

dok išao bih nigdje i svuda

da nema lijeka što tugu liječi

idem tvojim mostom za nikuda .

Višegrad, 13. maj 2013.

VREMENA JE NIKAD MANJE.

Ne shvatam te dragi svijete

šta do radiš koji ti je vrag

spametuj se nisi dijete

kročio si na propasti prag

Zbog pohlepe malo moćnih

svi tonemo u duboki jaz

uz graktanje vrana noćnih

našem brodu to je plitak gaz

Hemijom svojom nebo truješ

sve je tanji života nam štit

uskoro ćeš da tuguješ

od nas će ostati samo mit

Pusti svemir i planete

jer jedno drugom svi smo tuđi

ne pravi nam više štete

pa u čovjeka svijete uđi

Za bolest mu nađi lijeka

posveti njemu svoje znanje

svima budi apoteka

vremena je nikad manje.

Višegrad, 14.maj 2013.

POŽAR KOJI HODA

Ti si požar koji hoda

i poplava snova

ti si sunce moga svoda

i nada si nova.

To su bile prve riječi

za te prve rime

od čovjeka koji kleči

rimuje ti ime

Za tebe ću dušo moja

samo ako treba

biti zvijezda bilo koja

sa tvog modrog neba

Voljela si moje pjesme

mladalački lake

tihi žubor vode s česme

za pjesnike đake

Ipak zbog tih mojih rima

naših „Plavih voda“

ti si da je ljeto zima

požar koji hoda.

Višegrad, 15. maj 2013.

TVOJA SUZA

Prvu sam ti suzu vidio u oku

kada si mi rekla da moraš otići

u srcu mi ranu ostavi duboku

znaš da se bez tebe nikad neću svići

A tu tvoju suzu kao kaplju duše

kao mjesečinu dok mili kroz šumu

što nasluti da se snovi moji ruše

gušio sam dugo u tuzi i rumu

Mislio sam da ja sve to sanjam samo

i da su to oni moji ružni snovi

i teže probleme da riješimo znamo

ma zaslužujemo mi početak novi

Nema tih problema, rekoh mila tebi,

koje naša ljubav ne može da riješi

k'o što vjerujem ti, vjeruj sama sebi

ne postoji neko ko nikad ne griješi

I sad mi je milo kad se toga sjetim

kada to ti rekoh a ti se nasmiješi

od sreće sam tada htio da poletim

i danas ta suza probleme mi riješi.

Višegrad, 16. maj 2013.

DIVLJAKUŠA

Još kao dijete divlja si bila

verala se spretno po granama

s drugim društvom tuča bi izbila

mirna si bila jedino s nama.

Uvijek poderano koljeno

masnice i u neredu kosa

hljeb i masti omiljeno jelo

do pola zime išla si bosa.

Kada te mama za školu spremi

niko nije smio da te gleda

tvoj ljuti pogled za tučom stremi

a mi smo se klonili nereda.

Vremenom si ti smirila strasti

postala si uredna i tiša

počela si i poglede krasti

sjetna si bila dok pada kiša.

Voljela si da ti pjesme pišem

al srce neće mozak da sluša

sad ne mogu bez tebe da dišem

ostala si moja divljakuša.

Višegrad, 17. maj 2013.

ZVIJEZDE SU JOŠ TU

Jednom si mi rekla da umiju

samo za onog ko zna da sluša

i zvijezde noću da pjevaju

jer tada se rađa nova duša.

Govorila si kako vjeruješ

da cvijeće plače kad pada kiša

da se često sa djecom raduješ

jer kada kisnu postaju viša.

Plašila si se sivih oblaka

i kada nebom munje sijevaju

veselila te povorka đaka

što drže se za ruke,  pjevaju.

Mislila si da će nebo pasti

i zvijezde se rasuti po putu

da će mjesec sa planinom srasti

a more dobiti boju žutu.

Sve je isto i bez tebe mila

i dalje imaš moju ljubav svu

spokojna budi gdje god mi bila

i ne boj se zvijezde su još tu.

Višegrad, 18. maj 2013.

PITALA ME STAROST

Baš jutros me pita starost

gdje mi prođe pusta mladost!

jer sanjar si, veli, bio

pa si takav ostario.

Nije meni krivo rode

što me žednog preko vode

provedoše ini ljudi

sad bi svako da mi sudi

ovaj svijet se cirkus zove

svako sniva svoje snove

svako želi nešto lično

žarke želje poprilično

A želje su bile moje

da ja imam nešto svoje

nešto da se svijet divi

nakon mene to da živi

Koliko sam ja umio

toliko sam napravio

dal ću nešto više stići

il' ću morati otići.

Višegrad, 18. maj 2013.

ŽELIM DA POŽELIM

Želim dа poželim аl' ne smijem

do usijаnjа rumene trešnje

kаo što sаm volio dа krijem

tvoj mlаdež mаleni boje višnje.

Želim dа poželim аl' mi brаne

bаr neku od dječijih rаdosti

dа se verem nа jаbuke grаne

аl' mi ne dаju ni poželjeti.

Hoću dа hoću аli ne mogu

bojim se dа fer to ne bi bilo

ni premа tebi, ni premа Bogu

štа je dаvno bilo sаd se snilo.

Hoću dа hoću pа štа mi bude

pа i protiv prаvilа prirode

spremаn sаm dа mi zаto i sude

jer dostа je više te zаblude

Želim dа hoću, hoću dа želim

dа mi nismo u dvа svijetа preko

susretu nаšem sаd se veselim

ni tvoje nebo nije dаleko.

Višegrаd, 23. mаj 2013.

KAO KROZ MAGLU

Kao kroz maglu gustu i plavu

ili kroz snove naslutih tebe

dao bih za te dušu i glavu

sve moje pjesme i samog sebe

Zaigra tvoja nemirna kosa

na pustom peronu mojih snova

a šina hladna i noga bosa

srušeni dimnjak, kraj rijeke zova

tišinu blago remete zvuci

kao da neko flautu svira

maleni kofer držiš u ruci

srce mi puno starog nemira

Da li odlaziš ili se vraćaš

haljina crna za svečanosti

da li dugove sudbini plaćaš

il' želiš da mi kažeš „Oprosti!“

Raširih ruke nudeći sebe

opraštam ti pa to je bar jasno

al gusta magla odnese tebe

za praštanje je izgleda kasno.

Višegrad, 25. maj 2013.

LJUBAV ĆE DA SPASI PLANETU

Što sam stariji, u nebo gledam više              

mada mi čelo ka zemlji pada                       

a maštanja mi bude proljetne kiše

nikako me ne napušta nada.

Da će dani sreće opet da se vrate

radost u duše dragih mi ljudi

samo ljubavni jadi mlade da prate

iz učmaolsti svi da se bude.

I život da bude po mjeri čovjeka

o jeseni momci da se žene

i da radovanje im bude dovijeka

samo sreća da im širi zjene.

Iz te ljubavi djeca da se rađaju

da sretno žive djetinjstvo svoje

ratovi više da se ne događaju

pa da se sreća i ljubav spoje

I da tako bude na cijelome svijetu

dječiji smijeh i radovanje

jer ljubav će ljudi da spasi planetu

opet da se vrati blagostanje

Višegrad, 26. maj 2013.

SVJETLO NA KRAJU TUNELA

O kako lijepo miriše noć

umivena proljetnom kišom

osjećam noćas kosmičku moć

i luna mi se čini višom.

Gore na nebu savršen mir

žmirkaju mirno snene zvijezde

ovde na zemlji đavolji pir

stravično crne slutnje jezde.

Strah i nemir su u ljudima

pogan se uvukla u duše

budale nas prave ludima

i poslednje nade nam ruše.

Da ćemo opet snage naći

uzeti sve u svoje ruke

skinuti onog što navlači

crni oblak nama na muke

Narod će jednom dići svoj glas

krenut će masa nevesela

u tome ja vidim  nama spas

i svjetlo na kraju tunela.

Višegrad, 29.5.2013.

SVRATIM NA PO JEDNU

U proljetnoj noći a pod stare dane

ja mislima svratim do mladosti svoje

i tad lijepo vidim prijatelje znane

najjasnije vidim lijepe oči tvoje.

Svratim na po jednu sa drugarom starim

iako znamo da popićemo more

ja nikad ne mogu to da zaboravim

kada smo uz vino spaljivali zore.

Grudi nam se šire pune su miline

i kada nam vino duše pootvara

pjesmu žele srca, puna su topline

uvijek nam se nađe tu tambura stara.

Poznaje me dobro taj moj drugar stari

a njegovoj pjesmi ja se i sad divim

i nije ga briga ko za čime mari

zapjeva mi: „Šta te briga kako živim?“

Sjetiš li se mila tih prekrasnih noći

kada smo voljeli i voljeni bili

mislili smo nikad to nam neće proći

a sad nam se čini da smo sve to snili.

Višegrad, 30. maj 2013.

MATURSKA NOĆ

Kao nježne labudice bijele

i mirisne ljubičice plave

k'o da su breskve još nedozrele

koračaju uzdignute glave.

Pored njih momci k'o jablanovi

obrijani po prvi put neki

zbog treme im se znoje dlanovi

put života ih čeka daleki.

Ruku pod ruku, nogu pred nogu

drugari vječni iz školskih klupa

Sada sve žele, hoće i mogu

na žalost neće ostati skupa.

Od sutra će k'o paperje meko

razići se na sve strane svijeta

dani djetinjstva biće daleko

pred njima će život da procvjeta.

Još večeras samo poslednji put

zvijezde će im dati kosmičku moć

pjevaće sa njima i mjesec žut

pamti će se dugo maturska noć.

Višegrad, 31. maj 2013.

NA MARGINI SNOVA

Uvrnu se tako u sjećanja ina

neke čude slike sa margine snova

pa u mojoj glavi eksplodira mina

za pjesme se moje stvori tema nova.

Maločas se sjetih ljubavi mi prve

o kojoj odavno ne razmišljam više

imala je divan smiješak i obrve

voljela je pred san svoj palac da siše.

Sklupča se kad legne kao dijete malo

moram da joj pričam, milujem po kosi

nekad joj do mene više nije stalo

drugi put me juri i za ljubav prosi.

Zaista je čudna ljubav prva bila

jer iz čista mira ko da vrag je bije

iznenada počne da vrišti mi mila

a zatim odjednom radosno se smije.

Volio bih da je sve to drugačije

da se nešto ljepše u sjećanja sprema

ipak stara pjesma sad u pravu nije

kako prva ljubav zaborava nema.

Višegrad, 1. jun 2013.

ČOKOLADA

Čokolada je bila lozinka

kojom ti se otvarala duša

sa lica ti padne tužna krinka

to je muzika koja se sluša.

Voljela si je više od svega

nešto za prije i poslije jela

uvijek je bilo ono bez čega

ti nisi mogla i nisi htjela.

Znajući da se ljutiš na mene

što sam sa društvom do kasno pio

ja bih ti kada se kući krene

veliku čokloladu kupio.

Oči su ti boje čokolade

mekane usne slatke poput nje

sa čokoladom se drugi slade

al' za tebe to je uživanje.

Sve što vidim na tebe me sjeća

misli se roje, oblaka stada

u meni dok živiš to je sreća

ti si moja duša čokolada.

Višegrad, 2. jun 2013.

DJEVOJAČKA SOBA

Jedna mala soba djevojačka

u vrijeme kada se ljubav krila

pamti mnoga maštanja momačka

ali čuva tajnu što se zbila.

Imao je taj moj drugar Pera

uspomena mnogo iz svog Srema

najdraža mu ta njegova kera

skakala je kad se u lov sprema.

A ta kera Maruška se zvala

baš u inat svojoj prvoj curi

samo njemu nikad nije dala

da kroz prozor u sobu joj zuri.

U samačkoj djevojačkoj sobi

gdje je često dolazio kradom

jedne noći on poljubac dobi

srce mu se ispunilo nadom.

Pitate se kakve veze ima

ova soba i Perina kera

prije nego što je stigla zima

ode s dragom put kerina smjera.

Višegrad, 5. juni 2013.

NA UVIRU SNOVA

Odsanjah sve što se moglo sniti

a odmaštah i sve neodmaštano

popih sve što sam htio popiti

i opet pročitah zavještano.

Snovi su mi nekad burni bili

doticali su i svemira kraj

kako su vremenom moć gubili

lagano su gubili i svoj sjaj.

Što nisam uspio da ostvarim

mogao sam snažno odmaštati

i nisam žurio da ostarim

oprostih što je za opraštati.

Srca i duše punih drugara

logorska vatra, gitara, flaša

bez gradske buke koja zamara

uvijek je tu neka pjesma naša.

Sve moje rime zavještah ptici

što mi letom najavi dana sjaj

još me raduju galeba krici

a snovi mi uviru u beskraj.

Višegrad, 7. juni 2013.

TAMARA

Jedanput davno Tamara neka            

sa krupnim plavim očima                              

reče mi tiho da ljubav čeka                  

da joj se nada noćima.                          

Gleda u zvijezde na svom balkonu

dok negdje svira viola

mašta da je u zlatnom salonu

tužna muzika iz mola.

U plišano plavoj krinolini

sa princom pleše lagano

dušu je predala violini

a srce kuca piano.

A onda mašta o predjelima

gdje nebo travu miluje

i nektar ljubavni u snovima

pije dok srce boluje.

Jedno je vrijeme nisam viđao

sa balkona je nestala

mada ja nisam ni predviđao

sa taksistom je pobjegla.

Višegrad, 10. jun 2013.

ORION

Razvukla se po nebu zvjezdanom

naša Velika i Mala kola

složno jure beskrajnim bezdanom

puna ljubavi i puna bola.

Često smo mi u takvim noćima

gledali dragulje sjajne

suze ti zaiskre u očima

zvijezde čuvaju tajne.

Imala si svoju teoriju

šta se to dešava gore

to nam zvijeze kroje istoriju

ljubavne misli se bore.

A moćni i veliki Orion

na najljepšem dijelu neba

kao da je prastari odeon

sve posloži kako treba.

„Kad umrem i ne bude me više“

rekla si mi jedne noći

„moja će duša isplakat kiše

i ka Orionu poći.“

Višegrad, 12. juni 2013.

ŽENA IMA

Žena ima milion tačaka            

svaka od njih svoju tajnu nosi

za razliku od roda mačaka

žena se baš sa svakom ponosi.

Prije svih je mala tačka sjete

smještena je u dubini oka

zbog nje nekad plače kao dijete

njena je tuga jako duboka.

Sumnje je posebno mala tačka

ali zbog toga sporija nije

kad nasluti da je srca pljačka

tad u mali mozak se zarije.

Tačka pažnje je važna posebno

i svakoj ženi je bitna jako

pa srce koje nije sposobno

nema za ljubav šanse nikako

Najvažnije su tačke ljubavi

u svakoj ženi njih je najviše

ko se dobro sa njima zabavi

tada mu život srećom miriše.

Višegrad, 13. jun 2013.

ČITAV ŽIVOT KAO DAN U MAJU

Čitav život kao dan u maju

prođe brzo uzburkan k'o more

kad se rodiš k'o da si u raju

poslije biva sve to mnogo gore.

Zora rudi pjevaju ptičice

mirisom se behar poigrava

dok smo mali skupljamo sličice

dok u nama film se odigrava.

Oko podne promijeni se vrijeme

prvo kišne krenu kapi sitne

kad je vidim usne mi zanijeme

sličice nam više nisu bitne.

Onda krenu i proljetne bure

nebom grmi i sijevaju munje

radni ljudi s posla kući žure

već se rode i prve nam sumnje.

Predveče se sve to malo stiša

i miriše beharli nam grana

dok se sluša muzika sve tiša

sunce zađe baš u suton dana.

Višegrad, 16. juni 2013.

LJUBAV JE NAVIKA IZ SNA

Niko ne zna stvarno šta je                  

da l' je mana il' vrlina     

zbog nje jače oči sjaje

a u grud'ma je milina.

Jednostavno nju se voli

i lijepa je kao slika

može da se i prevoli                 

opasna je to navika.

Naviknu se razne stvari

kafa ili običaji

sve se brzo zaboravi

kad se ona tu pojavi.

Ona jede, grize, mrvi,

mazi, ljubi sve to zna

luduje u našoj krvi

ljubav je navika iz sna.

Volim kad volim da volim

jer voli cijela planeta

ne želim da je prebolim

jer ljubav je kruna svijeta.

Višegrad, 17. juni 2013.

DOBRO VAM JUTRO, GOSPOĐO

Dobro vam jutro moja damo stara

dama ste bili i prije pola vijeka

kada ste svome dragom iz njedara

jabuku dali živu kao rijeka.

Još i sad isti šeširić na glavi

što vam ga je davno darivala mati

ali nepomućen pogled vam je plavi

uvijeg je znao gdje treba gledati.

Samo su vam malo pognuta ramena

ali još uvijek čvrstoga koraka

vi ste uvijek bili poštovana žena

ona lijepa dama sa kraja sokaka.

U staroj je torbi pregršt uspomena

i pramen kose prvoga unuka

stari broj časopisa „Nova žena“,

češanj bijelog luka protiv uroka.

A smješak blagi što misli vam prati

sa kraja usne pa u ranu mladost

šapuće vam tiho da ne treba stati

ma kako vam duga izgledala starost.

Višegrad, 18. juni 2013.

TOLIKO JE TUGE U TOM MUTNOM OKU

„Umrlo ju juče, sutrа ne postoji         

misli nа dаnаs i živi sаmo sаdа,

stаr se čovjek više ničegа ne boji

ne hrаbri gа prošlost, ne lаže gа nаdа!“

To su riječi jednog prijаteljа mogа

čiji pogled zuri negdje predаleko

više nemа ništа i nemа nikogа

а imаo je sve i bio je neko.

Gledаm tu stаrinu povijenih leđа

čini mi se mogu u misli mu ući

а kosа mu bijelа ko lаnenа pređа

svаkog mu trenа može srce pući.

Toliko je tuge u tom mutnom oku

suze isplаkаne već su jаko dаvno

nikаdа se nije dаvаo poroku

i nikаd se nije isticаo jаvno.

Sаdа evo sjedi krаj mene nа klupi

ni osmijehа sjenа licem dа preleti

išаo je hrаnu pticаmа dа kupi

moždа jednom on će s njimа dа poleti.

Višegrаd, 18. juni 2013.

PLAVO

Nebo nam je plavo kada je vedar dan

dok mu blagi suton ne podari boje

plave su i zvijezde kad idemo u san

najljepše su ipak plave oči tvoje.

Svijetlo plave kao magla kad si sretna 

i uz smješak mene one snažno bodre

ali kad si ljuta i kad si nesretna

tvoje mile oči ko more su modre.

Ja znam da su oči ogledalo duše

sastavni su dio bile tvoga smješka

i kada mi počnu snovi da se ruše

tvoje oči kažu da ja nisam greška.

Ja kroz tvoje oči dušu tvoju vidim

baršunasto meku i nježnu ko svila

najdivnije tada razgovore vodim

jer u duši ti si neranjiva, mila.

Ali tvoje oči u jedno svanuće

pošto su se meni nježno osmjehnule

ugasiše svoje svice umiruće

jauk mi se otrgnu u jutro snježno.

Višegrad, 19. juni 2013.

PRVI POLJUBAC

Da me neko pita šta sam juče jeo       

ili koji sam preksinoć film gledao

i kada sam jutros za kompjuter sjeo

ne bih znao i brzo bih se predao.

Zauvijek se pamte neke lijepe stvari

iz sjećanja ništa izbrisat ih neće

kao taj poljubac u staroj drvari

kada ti poklonih svoje prvo cvijeće.

To sam cvijeće krio u papirnoj kesi

da se meni moji drugari ne smiju

jer nositi cvijeće to su bili grijesi

al' znao sam mnoge što ga tako kriju.

Na rečeno mjesto stigao sam prvi

i svaka sekunda vječnost mi je bila

neka nesigurnost valja se u krvi

ali dolaskom svojim nju si otklonila.

Nakon kratke priče poljubac je pao

čudan je bio, sa ukusom mentola

mada kao mnogi ja sam ga ukrao

al' se rado sjećam bez tuge, bez bola.

Višegrad, 20. juni 2013.

VJERUJEM U LJUBAVI MOĆI

Večeras je opet pun mjesec na nebu
puna mi je i duša ljubavi neke
k'o da sam robijaš na vodi i hljebu
ne izlazim nigdje bez potrebe prijeke

Ne samo zbog toga što nas Sunce prži
ni večernje šetnje više mi ne gode
još me samo volja za pisanjem drži
pa se tu i tamo koji stih ubode.

Mediji su puni crne politike
danas svako svoju istoriju piše
izjave su ine prozirne i plitke
dok nam jadni narod sve teže diše.

Ipak ja vjerujem u ljubavi moći
te zdravu i mladu snagu krvi vrele
biće nam dobro sve će na svoje doći
i opet će ljudi da nam se vesele.

Ja ću ko i sada gledat mjesec puni
sjećati se ljudi kojih nema više
provjeriti da l' su plaćeni računi
i pjesmama zvati da nam padnu kiše.

Višegrad, 23. juni 2013.

KIŠA

Kad kiša pada čini se meni

da se priroda cijela raduje

na neki način sve se izmijeni

a tuga mi u duši stanuje.

I mene čudi zašto je tako

zašto sam tada tužan i sjetan

zašto ja nisam tada ko svako

kad kiša pada veseo sretan.

Možda mi baš kiša tako čini

tada mi tebe u misli vrati

rado bih s tobom po mjesečini

šetao opet do kasnih sati.

Ovako moja kiša sestrica

zna da ne može to da se desi

pa mi smješak odnese s lica

u dušu moju gdje mi i jesi.

Tamo je opet ljepoto moja

ta naša ljubav ljepša i viša

ja te dok čekam zvjezdanog roja

ponovo ljubim kad pada kiša.

Višegrad, 24. juni 2013.

CRNO BIJELI SVIJET

Trudih se da ne bude crno bijeli svijet                  

što se oko mene odvija i živi

da mirise i boju ima svaki cvijet

da se svako oko svakom cvijetu divi.

Priroda nam uvijek divnih slika pruža

šarolik i prelijep životinjski je rod

preko brze laste pa do sporog puža

a voće nam daje svoj raznovrsni plod.

Zašto nam i život ne bi ljepšim bio

i zašto da za njega bijemo svoj boj

za sve malo sreće ja sam uvijek htio

i da mi mirno teče ovaj život moj.

Ali neki ljudi koji su bez mašte

a spremni su uvijek drugima da sude

osudiše me oholi puni tašte

da odem od svega ma kako mi bude.

I sada sa strane gledam na ovaj grad

ja sam još do juče dio njega bio

poštovan veoma i cijenjen je moj rad

nikad neće biti to kako sam htio.

Višegrad, 25. juni 2013.

POMIRIŠI DUGU

Uhvati noći dok još su mlade

dok ih siva mjesečina ljubi

dopusti  mašti da se prikrade

dok na rijeci brod pospano trubi

Zavitlaj jako sjećanja stijeg

zatvori oči, lezi na prugu

odmaštaj opet nemogući bijeg

lizni nebo, pomiriši dugu.

Učini nešto od svog života

nemoj da ti on protutnji samo

jer svud oko tebe je ljepota

gdje te srce vuče idi tamo

Zaželi i nešto nemoguće

na klaviru odsviraj etidu

zagrmi ti dok vjetar fijuče

uđi hrabro u špansku koridu

Život što živiš samo je jedan

šansu ti neće pružiti drugu

nemoj ljubavi da budeš žedan

lizni nebo, pomiriši dugu.

Višegrad, 26. juni 2013.

VRATITI RODE

Ej, dimnjače čađavi i krivi

mnogo je bilo surovih zima

dok orač plugom ore po njivi

ti puštaš svoje bujice dima.

Tukli su te vjetrovi, oluje

kupale te tople ljetne kiše

telefonske žice tiho bruje

i antena kraj tebe se njiše.

A ti ko stijena ponosno stojiš

ne daš da ti išta remeti mir

samo ispod oka laste brojiš

smješeći se promatraš vrana pir.

Ne smeta tebi proljetna kiša

niti ti smeta toliko vode

tvoja je tuga jača i viša

ti jako želiš vratiti rode.

One se više vratiti neće

neće na tebi gnijezda svijati

negdje im drugo sviće proljeće

i ljepše će ih sunce grijati.

Višegrad, 27. juni 2013.

PA DOKLE VIŠE?

Pa dokle više, ima li kraja

toj tvojoj zlobi pasji živote

ja znam da sam daleko od raja

ne zaslužujem ni ovo, skote!

Uvijek sam sudbu pratio smjerno

nisam kamenje bacao na nju

prijatelje drage čuvah vjerno

i njima dadoh svoju ljubav svu.

Naše jaranstvo bilo je tvrdo

život nam bješe valcer lagani

dok neko ne gurnu kola niz brdo

a sad smo iz života prognani

Neće se smiriti ovaj život

koji mi je sve gori i gori

dok mene ne strpa u moj ćivot

i tako mi dušu ne sagori.

Sada klizim ko Sizif niz stranu

i plave zvijezde sad su mi dalje

nikog da mi pruži spasa granu

mirno tonem u beskraja ralje.

Višegrad, 28. juni 2013.

DRUGO IME ZA LJUBAV

Ti si, u stvari, drugo ime za ljubav    

nebeski tirkizni sjaj ti je u oku

nekada sanjam da sam ružan i gubav

i da si me skrila u raku duboku.

A onda mi opet venama prostruje

valovi moćni slapova Nijagare

još mi u ušima tvoje riječi zuje

da voliš kada mi se oči zažare.

I sve oko mene na tebe me sjeća

Drina, cvijeće, ptice, željeznička pruga

kad na tebe mislim miriše mi sreća

čim otvorim oči vraća mi se tuga

Ko psa me umorio ovaj život ružni

bježim od njega u nježne snove moje

zbog tog su mi vjeruj i stihovi tužni

moraću uskoro sresti oči tvoje.

A kad se to desi, kad budemo skupa

to će biti praznik za dušu i oči

znaj čeka nas ona naša mala klupa

ova moja muka napokon će proći.

Višegrad, 29. juni 2013.

U SUMRAK

Kada se ljube noć i dan to je sumrak

i Sunce umorno već je zašlo za brijeg

al njegov ljubičasti na nebu je trak

a zalutala ptica planira svoj bijeg.

Dok još nebo nije popalilo svijeće

pijetao je svoje koke okupio

po mirnom se nebu gordi Mjesec šeće

zadnji brod iz luke već je otplovio.

U sumrak se uvijek dragi dragoj krade

da u pendžere joj kamenčiće baca

pod košuljom nosi za nju bijele rade

a sumrak je tih ko na moru bonaca

Pa i mi smo rado ležali na travi

i lovili zvijezde kao male svice

oduvah ti sa oka tvoj čuperak plavi

modru boju neba poprimi ti lice.

U oku ti i sad vidim ko nekada

moćni fijuk vjetra kroz krošnje topola

da ćemo se sresti vječna mi je nada

jer malena moja volim te do bola.

Višegrad, 30. juni 2013.

KUJICA VITI

Spavala je mirno na mom pragu

kad sam jutros otvorio vrata

spazih je tada milu i dragu

imala je lančić oko vrata.

Sva je bila kudrava i bijela

lijepa i čista baš kako treba

kad me vidjela mirno je sjela

dao bih joj zadnje parče hljeba

Na lančiću gravirano ime

nekad ju je neko zvao Viti

taj neko ode na kraju zime

ne misleći šta će sa njom biti

I od tada ona gradom luta

traži neku dušu srodnu svojoj

otjerali su je bez broj puta

sve dok nije pršila duši mojoj.

Od sad ćemo skupa deverati

nadati se nekoj novoj sreći

jedno drugom dugo vjerovati

dok živimo skupa život pseći.

Višegrad, 1. jula 2013.

TVOJ PLAVI ŠAL

Zimi sanjam o ljetu, a ljeti zimu

svako uvijek želi ono čega nema

trošio sam dane u piću i dimu

ni slutio nisam šta mi život sprema.

Život mi te donese sa šalom plavim

a imao je boju očiju tvojih

taman počeh ovu pojavu da slavim

a ti uze jednu od čašica mojih.

Pili smo ko Rusi, svemu se smijali

od sreće i vina pijani smo bili

pjevali smo snažno mada nismo znali

i od tada našu ljubav nismo krili

S proljeća nas život uozbilji malo

uvali nam neke radne obaveze

da pijemo više nije nam se dalo

još sam samo sanjao piće i meze.

Sa ove distance vremena i mašte

kada sve se daje ljubavi u zalog

lijekove i snove uzimam na tašte

ja se rado sjetim tvoga šala plavog.

Višegrad, 2. juli 2013.

PJESNIČKO VEČE

Odavno zavoljeh večeri pjesničke               

još od mojih prvih uzdrhtalih rima                        

kao da tajne moći primih kosmičke

prostruji kroz mene neka čudna plima

Sad sjedimo skupa, djeca i mi stari

mi smo njima uzor oni nama nada

al nam neko vješto pomješao stvari

dok mi o sreći, kod njih beznađe vlada.

Ne znam zašto tako, djeco moja draga

vidite sve crno, nigdje suze maka

što u vašoj duši čuva sreće blaga

da vam rima bude vesela i laka.

Ostavite nama što smo prošli svoje

da pjesmama sjetnim prizivamo dane

te mladosti lijepe i sve ono što je

na duši nam ine ostavilo rane.

Vi slavite mladost dok  je još imate

pjevajte nam o njoj i ljubite rimom

brzo sve će proći o tom malo znate

ko što će se jesen zamijeniti zimom.

Višegrad, 3. juli 2013.

TRAGOVI U MENI

Mnoge su mi stvari ili bića draga

a i događaji nemili i mili

u rovitoj duši ostavili traga

kao znak za uvijek da su nekad bili.

Kad otvorim dušu kao dragu knjigu

ili kao album požutjelih slika

ja tim činom na tren odbacim svu brigu

za to treba uvijek da bude prilika.

Prelistavam nijemo svoje uspomene

davne događaje velike i male

neke su dublje u dušu urezane

neke su se skoro sasvim izbrisale.

Ali ima jedna meni draga jako

njene plave oči još gledaju moje

dugo smo se znali mi gledati tako

time si mi urezala srce svoje.

I sada to srce još u meni bije

tiho se raduje svakoj tvojoj sjeni

pa u svojoj duši dušu moju krije

veoma su topli tragovi u meni.

Višegrad, 4. juli 2013.

RUKE

Ruke su mi izborane stare

svaka bora svoju priču ima

moje ruke sad više ne mare

da li je ljeto ili je zima.

Nekada su te dvije ruke moje

bile jake, čvrste i sigurne

nisu znale ničeg da se boje

bilo mirne ili noći burne.

Lijepo crtat nikad nisu znale

il' lik neki vajati u glini

ali ni sreće nisu imale

da prepuste se često milini.

Jedino kad nas pjesma ponese

u vazduh se vinu ruke sretne

pa ta nam pjesma muku odnese

razbiti čaše bile su spretne.

Al tebe su uvijek milovale

čuvale kad si bila bolesna

ruke su se s tobom radovale

kad si bila zdrava i radosna.

Višegrad, 5. juli 2013.

SUZA

Svaka me suza na tebe sjeća

o, Suzana moja draga

pa kako je lijepa bila sreća

kada te vidjeh kraj praga.

Godine pakla ne bijehu prošle

dugo se vidjeli nismo

onda su nove prilike došle

dođoh ti ko drago pismo

Preko drugih si vidjela mene

svoga starog dobrog druga

smješak ti odbaci brige sjene

a onda ode i tuga.

Dugo smo u noć pričali Suzo

pomenusmo draga lica

iz svoji snova smo ih vraćali

i gajili poput ptica

Poslije te nisam vidio više

ostali smo u vezi mi

za tobom i danas plaču kiše

vole te tvoji drugari svi.

Višegrad, 6. juli 2013.

U OBLACIMA CRTAM TI LICE

Fijuk vjetra, i ledene kapi

jezivi krik zalutale ptice

a sve u meni za tobom vapi

u oblacima crtam ti lice.

Hladno mi je u pustom nam stanu

ni muziku ja noćas ne slušam

stigao sam na najdonju granu

ovog svog života ja se gnušam.

Zato ja maštar ka tebi krenem

krila snova raširim široko 

na stvarnost neću da se osvrnem

putokaz mi je to tvoje oko

I tako od veče  do pred zoru

ja odbacim sve probleme svoje

dok se jutro javi na prozoru

u svojima držim ruke tvoje.

Opet mila k'o u dane sreće

zajedno smo što je jako važno

do zore nas rastaviti  neće

dugo će mi oko biti vlažno.

Višegrad, 7. juli 2013.

NAŠE VRIJEME

Nisam jedini što ljepše dane pamti     

meni oni dođu dobro pribježište

u svakom slučaju čovjek mora znati

gdje je njegovoj duši dobro sklonište.

A ti dani blagostanja davno prošli

lagano blijede u našim sjećanjima

ne shvatamo dobro ove što su došli

mada mi moramo živjeti u njima.

U to naše vrijeme živjelo se lijepo

lijepa radosna lica svuda oko nas

a svojoj smo dragoj vjerovali slijepo

ozari te sreća kad čuješ mio glas.

U odnosu na danas to je bio raj

svi smo bili ljudi, čovjek je svak bio

išli smo porodično slavit Prvi maj
niko od nikoga nije ništa krio.

Naši dani sreće zauvijek odoše

druge su prilike i druge su teme

govorilo se nekad da nam je loše

eh, da mi je loše ko u naše vrijeme.

Višegrad, 8. juli 2013.

MA, ŠTA BI PJESNIK

Ma, šta bi pjesnik da mu nije muze                                                                                                               

goluba bijelog što se s nebom spaja

stihove svoje slao bi kroz suze                                                                                                                                                                                                                               koje jure kroz sumrak do beskraja.

Ma, šta bi pjesnik da mu nije krova

na koji slijeću sneni mu pogledi

pa da mu bude najbitnija lova

i da svoje srce zauvijek sredi.

Ma, šta bi pjesnik da mu snovi puze

da mu dani prolijeću ko oblaci

ne bi vidio ko mu riječi uze

morao bi sebe da odbaci.

Ma, šta bi pjesnik da mu nije snova

koji mu čuvaju sjećanja draga

po čemu bi pamtio lica nova

kako bi se sjećao rodnog praga.

Ma, šta bi pjesnik da mu nije muze

Ma, šta bi pjesnik da mu nije krova

Ma, šta bi pjesnik da mu snovi puze

Ma, šta bi pjesnik da mu nije snova.

Višegrad, 9. juli 2013.

NA SCENI SA DJECOM NISAM VIŠE

Svaka ljubav pa i ova moja

ima početak, sredinu i kraj

za ovu se dalo mnogo znoja

al zato je imala i svoj sjaj.

Ono se voli dušom i srcem

zbog te ljubavi ja sve ću dati

zbog pozorišta postadoh piscem

do kraja života neću stati.

Početak bješe drhtav i mio

sladunjav kao poljubac prvi

zbog te ljubavi hrabar sam bio

ludih misli, uzavrele krvi

Baš na sredini uspona moga

promijenih društvo i voljeni grad

ali i ovde nađoh srodnoga

drugara pa sa njim nastavih rad

Mnogo sretne djece, mladih ljudi

sa mnom na sceni čuda praviše

sada mi se zbog toga tuga budi

jer na sceni sa djecom nisam više.

Višegrad, 10. juli 2013.

MIRIS DUNJA NA MAMINOM ORMANU

Veliki je majstor taj naš mozak mali

sve mirise i zvukove on sačuva

u njemu se, možda ovo niste znali,

svaki naš san režira i dobro skuva.

Pamti ružne stvari a lijepe još duže

sve što pojmiš na nešto te asocira

pa kad vidiš zmiju kako putem puže

noge ti trnu i bojiš se dodira.

Kada čuješ neku davnu pjesmu dragu

odmah si u mislima u vremenu tom

u kinu si gledaš neku špansku sagu

dok draga tiho jeca na ramenu tvom.

I sa mnom je tako, nisam ni ja gori

mnogo tog mi u san vraća drage ljude

stalno se sadašnjost sa prošlošću bori

dok me zvuci moga grada ne probude.

Najljepši zvuci za djetinjstvo me vežu

oni mojoj jadnoj duši daju hranu

al mi čuva uvijek uspomenu svježu

taj miris dunja na maminom ormanu.

Višegrad, 12. juli 2013.

JOŠ MI SAMO FALE ONE MODRE KIŠE

Neki blagi povjetarac s Drine duva

lavež pasa u daljini remeti mir

nesigurno oko moje tajnu čuva

sluti negdje nad planinom zvjezdani pir

Sve je mirno oko mene i u meni

ne drhti ruka dok ovu pjesmu piše

ljubav nos golica ko tonik se pjeni

još mi samo fale one modre kiše.

Duboko udišem ove tihe noći

kao da nema više godišnjih doba

ovo predugo proljeće neće proći

došlo na red da se i ta starost proba.

Upalim radio a tv isključim

radio Luksemburg nađem ko nekada

volio sam jako uz njega da učim

te divne davne slike vidim i sada.

Sve bih dao da taj mir tako ostane

da mi ova noć kao proljeće traje

da rujna zora nikada ne osvane

da mi zvijezde s neba žmirkaju i sjaje.

Višegrad, 16. juli 2013.

NE DAJ DA SE VIDI

Pusti me. Pusti de. Ne pitaj me ništa.

ne podnosim noćas ni samoga sebe

pa zar sam ja kriv što su naša ognjišta

davno rasturena pa mi srce zebe?

Daj ušuti i ne pristaj mi na muku

nisam glasao da nam ovako bude

za glupost nikad ne bih digao ruku

to ću javno reći pa neka mi sude.

Prestani više, znaj da dosta je bilo

ne mogu ti ja tvoju vratiti sreću

ovo malo duše u klupko se svilo

u ovom tunelu nemoj palit svijeću.

Ostavi me. Idi. Nađi sebi mira

možda se još negdje za te zora rudi

ja bih samo htio da gitara svira

i da su ko neka nasmijani ljudi.

Odlazi već jednom. Ne, stani ne idi

izvini, griješim, nisi mi ti kriva

namiješimo se, ne daj da se vidi

pravimo se da si ko nekad mi živa..

Višegrad, 17. juli 2013.

SVANUĆE I NAMA OPET RUJNA ZORA

Dobro veče, dušo, gdje ti misli lete

kako si mi ove blage ljetne noći

misliš li na mene ti prekrasni cvijete

da l' se i ti nadaš da će sve to proći?

Ma, proći će vjeruj ne može da traje

isuviše dugo ovo ružno stanje

dok mi tvoje oči trajnom nadom sjaje

proći ćemo ovo trnovito granje.

Svanuće i nama opet rujna zora

pjevaće nam mali slavuji iz luga

prestaće već jednom ova crna mora

bićeš opet sretna i nestaće tuga

A kada si sretna tad ti oči sjaje

sva si u pokretu vesela i čila

sve ću učiniti da ta sreća traje

tako si mi lijepa i beskrajno mila.

Samo budi jaka strpi se još malo

ne daj tuzi da ti dušu tvoju gane

daj pokaži kako i tebi je stalo

neke mnogo bolje da trošimo dane.

Višegrad, 18. juli 2013.

SREĆA NEĆE LUZERE I LUDE

Umorih se od čekanja sreće

izblijedjele slike na mom zidu

ma ne vrijedi mene sreća neće

boljeg nekog ta ima u vidu.

Zalud volja, zalud radovanje

uzalud mi tol'ki kilometri

i uz strme gudure veranje

prži sunce i biju me vjetri.

Ostario ne stekoh pameti

jedva vučem ove stare kosti

ali ona ni da me primjeti

da bar veli: „Čovječe oprosti.“

Sreća neće luzere i lude

oni su joj slatke grickalice

samo voli ta normalne ljude

nasmijano, zadovoljno lice.

Zato srećo ni ja tebe neću

i do sad sam ja bez sreće bio

prema meni stoljeća se kreću

pa neka ih zašto bih se krio?

Višegrad, 19. juli 2013.

UVIJEK DOBRU MUZIKU JA BIRAM

Pitaju me mnogi prijatelji znani

kako uvijek dobru muziku ja biram

kojom moje društvo dušu svoju hrani

a u stvari ne znam da pjevam i sviram?

Ja pjevati ne znam ali znam da slušam

ako neka pjesma na srce mi legne

ja je primam odmah ne moram da kušam

samo ako blago moju dušu stegne.

Pohranim je negdje na granici snova

da joj mašta moja bude kolijevka

pa kad je poželim bude kao nova

tako pjesma svježa traje dovijeka.

Muzika u pjesmi jeste jako bitna

ali za me mnogo bitnije su riječi

kad me duša boli ne treba mi hitna

stara dobra pjesma moju boljku liječi

Nekoliko dragih imam melodija

posebne su meni ko ulica slijepa

sve dok slušam cio kosmos mi se sija

zanosnu pjesmu „Bila je tako lijepa“.

Višegrad, 20. juli 2013.

SLUŠAM PJESME STAROG ČORBE

Volim zimu k'o i kišu

kroz prozore tople sobe

pa dok vjetri grane njišu

uz muziku starog Čorbe.

Ljeti volim rana jutra

sa mirisom svježeg hljeba

kad osvane novo sutra

nova nada meni treba.

Al' sredinom bijelog dana

kad je Sunce najtoplije

tad sam kao crna vrana

il' u koži šarke zmije.

Veče volim ja s jeseni

šapuću mi vjetri šumom

da se more snažno pjeni

k'o prašina starim drumom.

Iz šume se ja pred zimu

vratim kući pune torbe

pa uz vatru i u dimu

slušam pjesme starog Čorbe.

Višegrad. 21. juli 2013.

LJUBOMORAN NISAM

Čelom mi zatitra nemirni neki nerv

kad stojiš kraj mene a gledaš u njega

pojavi se i stari moje sumnje crv

ne, ljubomoran nisam tako mi svega.

Dok sam bio mlađi u takvom trenutku

ja bih sasvim tiho i uz smješak sjetni

ostavio tebe tom tvom novom lutku

sa željom da dugo vi budete sretni.

Još ranije davno za dječačkih dana

kad bi moja draga nekog pogledala

digao bih frku bila mi je mana

zbog koje bi mila dobro oplakala.

Kad godine prođu zasitim se svega

trebao bih svoju ublažit sujetu

da gledam u drugu dok ona u njega

nije moja draga jedina na svijetu.

Ali neko drugi moju glavu nosa

noge moje mile, kunem se u ljeto

milovati smije samo s trave rosa

ljubomoran nisam, ja to tako, eto.

Višegrad, 21. juli 2013.

PRST U OKO

Gleda me i laže a pri tom se smije

dok u njemu nema ni malo čovjeka

šta će sa mnom biti ni briga ga nije

misli da će glavni biti dovijeka.

U životu mrzim samo dvije stvari

kada me lažu i kad mi ne vjeruju

zbog obećanja lažnih srce krvari

iza leđa meni razne tajne kuju.

O moćnici ini što ste preko noći

tih značajnih mjesta vi se dočepali

znajte to trajati dugo neće moći

brzo će se čuti da ste popadali.

A šta ćete onda, opet biti raja

možete al samo sa sličnima vama

gdje ima početka tu ima i kraja

jedna briga nikad ne dolazi sama.

Narodu ste silnom mnogo muke dali

zabili mu nokte u srce duboko

džaba ćete reći da to niste znali

nek vam ova pjesma bude prst u oko.

Višegrad, 22. juli 2013.

DA JE SREĆE I PAMETI

Da je sreće i pameti više

a godina neka manje pride

išao bih gdje se lakše diše

gdje ko valja ljudi dobro vide.

Radio bih što god mi je volja

ni oprezan tako ne bih bio

predstava bi svaka bila bolja

činio bih ono što sam snio.

Ne bi bilo nadmenih moćnika

da mi glupe ideje pružaju

vikao bih sa vrha zvonika

živi vječno mili zavičaju.

Išao bih s kraja na kraj svijeta

uhvatio za rep šarnu dugu

ponosan na to što sam poeta

sa srećom bih prevario tugu.

Uzalud mi maštarija krila

jer ja nemam sreće ni pameti

najbolja bi rabota mi bila

da se spremam jer mi valja mrijeti.

Višegrad, 23. juli 2013.

SUMRAK NA BALKONU

Valja se sivi sumrak ka starom dobrom mraku

raznosi čudne zvuke lavež i jecaj žene

kroz kosu vjetar struji  daje ritam koraku

planinski malo hladan na zidu čudne sjene

Sa drinskog starog mosta čuje se zvižduk jasni

neko ulicom žuri često pogleda na sat

usput smišlja razloge da objasni što kasni

pa zatvara kišobran brzo se penje na sprat

U brdima daleko gdje žmirka prozor žuti

još malo svijetli nebo gasi se i ovaj dan

dok komšinica moja za tortu jaja muti

unuka njena sutra slavi osmi rođendan.

Ja sjedim na balkonu ispunjen nekim mirom

slušam „Zimsku sonatu“ što negdje tiho svira

na nebu već zvijezda splet stvoren nebeskim hirom

nudi svoj tihi beskraj dok mjesec je k'o lira.

Za vrlo kratko vrijeme sve će utonut' u san

i samo će se čuti lavež pasa dežurni

a s jutrom nakon noći ponovo u novi dan

naspavani orni i za život odmorni.

Višegrad, 23. juli 2013.

BAŠ

Baš bih volio znati gdje si mi sada

ko ti nježne šapuće stihove svoje 

da li si zavoljela njega od kada

napustih mila te plave oči tvoje?

Baš sinoć se sjetih naših divnih noći

da l' sa njim brojiš zvijezde od sto do nula

mislio sam da će sve to brzo proći

ali mi se sruši mojih snova kula.

Baš sam poželio svjetla moga grada

i korake naše dok u noći zvone

ti si mirisala kao bijela rada

tvoji sjajni zubi kroz smješak izrone.

Baš me briga ja ću tebi opet doći

znam da nema mnogo meni znanih ljudi

ukrašću te mila oko pola noći

opet ćemo htjeti Mjesec da nam sudi

Baš bih volio znati gdje si mi sada

Baš sinoć se sjetih naših divnih noći

Baš sam poželio svjetla našeg grada

Baš me briga ja ću tebi opet doći.

Višegrad, 24. juli 2013.

ODGOVOR DRUGARU

Javi mi se sinoć jedan drugar stari

sa kojim sam mnoge spaljivao zore:

 „Za drugarstvo danas rijetko ko da mari,

ako nastavimo biće nam još gore!

Nego prijatelju daj napiši jednu

sa kojom ću moći vratiti drugare.“

Od mene je samo mjesec bio tiši

bi mi žao što sam bacio cigare.

One bi ko prije ideju mi dale

jer ako sam pjesnik nisam i čarobnjak

za takvu rabotu šanse su mi male

dobro bi mi došao sada jedan konjak.

Prijatelju dragi vidiš da ni sebi

pomoći ne mogu tome nema lijeka

drugari će pravi vratiti se tebi

jer nisi postao nula od čovjeka.

Ne treba ti pjesma da se tebi vrate

trebao bi prvi ti pružiti ruku

drugari će tako poruku da shvate

tako ćeš najbolje riješit svoju muku.

Višegrad, 25. juli 2013.

DODIRNUTI SNOVE

Čini mi se mogao bih dodirnuti snove

tako su mi jasni, stvarni i mirise nose

pa kad legnem i dopustim misli da mi plove

ja tad jasno vidim polje, prve kapi rose.

Sa dragošću ja udišem sve što ono nudi

miris bijele tratinčice il brezinu koru

povjetarac topli blagi širi moje grudi

ne postoji ništa ljepše ko polje u zoru

Žalosne se vrbe svile nad potokom brzim

a ptičice raspjevane sa pjesmom ih tješe

u snovima ko na javi nikoga ne mrzim

samo mi je u snovima sve to puno ljepše .

Zatim vidim i nas dvoje, kad mi u san dođeš

dok smo bili lijepi, mladi imuni na laži

prošetamo malo pa mi kao magla prođeš

zaronim u snove da te srce moje traži.

Varakam se sa životom kako znam i mogu

predugačak mi je svaki penzionerski dan

java mi je kao da sam u dimu i smogu

zato ljudi vrlo često pobjegnem u moj san.

Višegrad, 26. juli 2013.

PJEVAĆU

Pjevaću dok mislim, osjećam i dišem

dok mi magla plava vidik ne prekrije

i uvijek stremeći nekom cilju višem

da stihom pomjerim neke kriterije.

A oblaci sivi što nam kišu nose

i na lica ljudi neke tmurne boje

rastjeraće oči što noći prkose

neizmjerna ljubav za voljeno svoje

Oči jedne majke što voljeno čedo

dušom svojom grije kad je srcu zima

dok ka nebu diže svoje lice blijedo

i tako ga štiti sve dok snage ima.

I oči seljaka dok na njivi kleči

suhu zemlju mrvi tužno u prašinu

mjesto oranice on ka nebu ječi

da mu ono kišom oživi ljetinu.

Pjevaću dok imam pisati o čemu

i dok merdijani spajaju polove

dok se ljudi počnu slagati u svemu

pa ćemo ko nekad spajati stolove.

Višegrad, 26. juli 2013.

AKO SI ODLUČILA IĆI

Ako si odlučila ići, ti idi

ne osvrći se, nemoj, to ne valja

mogao bi suze da ti vidi

da ti njegov podsmjeh dušu okalja.

Stegni svoje srce jer gotovo je

da, predugo si ti trpila njega

vrati si samopouzdanje svoje

reci već jednom: Dosta mi je svega.

Ni te plave oči koje si žarko

ljubila dugim besanim noćima

il dok te sunce budilo je jarko

ljubav te držala svojim moćima.

Sad kada više  te ljubavi nema

i te oči sad su nekako sive

u tvome srcu oluja se sprema

požuri dok su uspomene žive.

Al prvo zaviri u srce svoje

vidi da li stvarno baš nema ništa

Možda ti ono kaže: Milo moje

mjesto je tebi kod ovog ognjišta.

Višegrad, 27. juli 2013.

ŠTA BI BILO DA SAM

Kroz miris lavande u šumi čaršafa

osvježavajućeg dodira po licu

kao da mi svira mjesečeva harfa

ja ugledah vrapca tu veselu pticu.

Cvrkuće mi dživdžan k'o da želi reći:

„Nemoj da je tražiš ostavi se toga

idi u kafanu, svoje srce liječi

tvoja bivša draga sad voli drugoga.“

A sve oko mene na nju mi miriše

ova posteljina zanosne bjeline

što prkosi nebu i priziva kiše

i sve drugo što je iz njene blizine.

Eto te mi misli kotrljaju kroz snove

uspomene nježne iz mladosti kasne

kad prestadoh pravit' sviralu od zove

i kad mnoge stvari postadoše jasne.

I uvijek razmišljam šta bi bilo da sam

u datom trenutku iz moje prošlosti

i njoj i sebi priznao hrabro: „Jesam,

dušo kriv sam ali te moli oprosti.“?

Višegrad, 28. juli 2013.

MALE SLATKE LAŽI

Razmišljam maločas koliko je moćna

neobično mala a oštra riječ laž

kao limunova unutrašnjost sočna

pruža gorko slutku i tajanstvenu draž.

Nekad nakisela, slatka ili gorka

velika do neba il mala tigrica

to ti je nagrada ili možda ćorka

nekome je zanat, za drugog igrica.

Pa i pisci razni dok smišljaju bajke

prvo sebe slažu a onda i djecu

ali protiv takvih ne vode se hajke

zašto lovac juri uplašenog mecu.

Ali to su male bezazlene laži

nikom štetu one načinit ne mogu

sasvim neko drugo tu pravilo važi

dajte djeci bajke ne dajte im drogu.

Pa i kad se dragoj dragi njen udvara

u stanju je da joj skine zvijezde s neba

tad joj jako godi ta slatka prevara

ne kvarite laži tako to i treba.

Višegrad, 28. juli 2013.

DOK MOGU DA ĆUTIM

Pukne tako u čovjeku nešto

pa poželi da sluša tišinu

svako društvo on izbjegne vješto

zaroni misli u hladovinu.

I kod mene to se danas desi

da odćutim što nisam ćutao

poželjeh da svi moji grijesi

budu što sam o tome maštao.

Maštanja me  odvedoše tamo

gdje najbolja tišina se čuje

zima na planini mjesec samo

bezglasno svoje zvijezde kuje.

Sa mnom ćute borovi i jele

u sjeni uski potok u ledu

sa česme vise ledene strijele

večera je jabuka u medu.

Zatim ćutim u mislima svojim

sve strahove mračne koje slutim

odbacim ih, ničeg se ne bojim

sve je dobro dok mogu da ćutim.

Višegrad, 29. juli 2013.

NA VOLIM DA PSUJEM

Ja ne volim da psujem čak ni u sebi

al naiđu nekad neke čudne stvari

gdje prećutati mogao niko ne bi

opsuje čak i onaj koji ne mari.

Najviše me ljuti besobraznost ljudi

taj ti je u stanju sebičnosti radi

nevinog čovjeka da psuje i kudi

i da sve učini da tog snađu jadi.

U bezbroj prilika bili smo svjedoci

kako sebiradi grabe sve što stignu

kako drsko život unište djevojci

a onda se vrate svojoj ženi, sinu.

I sve više takvih na svijetu se rađa

gube se, nestaju ti fini maniri

da se pomirenjem riješi svaka svađa

da praštati treba da se ljubav širi.

Kako malo treba ljudima dobrote

pa da nam prestanu snovi da se ruše

da se radujemo tebi ej, živote

i da sačuvamo ovo malo duše.

Višegrad, 30. juli 2013.

ŽELJE

I želja je uzrok ljudske patnje

čovjekove duše laki drhtaj

želja je u stvari sjetno stanje

tužnih srca naših tihi jecaj.

Želja i nada kada su skupa

to nam je slatka bol u grudima

smješkaš se dok srce tvoje lupa

ali ti ga kriješ pred ljudima.

A kad se želja udruži s maštom

kroz čovjeka krenu neke struje

on se ogrne plišanim plaštom

venam krenu snovi da bruje

Ljubavna želja, priča posebna

neostvarivom se jako čini

na momente je vrlo turobna

dragošću sija na mjesečini.

Važno je kakve ćeš snove sniti

jer u snovima se želje kuju

tad čovjek treba obazriv biti

neke se želje i ostvaruju.

Višegrad, 31. juli 2013.

IDILA

Fascinante boje u smiraju dana

i tiha milina koju ona nosi

pa dok nebom leti usamljena vrana

kosac je livadu prestao da kosi.

U zalasku dana i rađanju noći

ima tihi dašak nadmoći svemira

kao da nam veli sve će jednom proći

nagovještaj daće drhtaj nam nemira.

Muzika za snove cvrčanje cvrčaka

i mirisi noći koja nam dolazi

pomalo tužni i dugi zov mačaka

magla se spušta i k'o tijesto nadolazi.

kradom se i zvijezde poredaju nebom

i srebrni mjesec tim beskrajem jezdi

tada svaki čovjek bude sam sa sobom

i dopušta svojoj duši da se gnijezdi.

Zatim snažno prasne moćno praskozorje

novi dan se iz sna sa prirodom budi

čuje se poj ptica rumeni obzorje

tu idilu samo  uništiće ljudi.

Višegrad, 2. avgust 2013.

U MENI NIŠTA NE MIRUJE

A kad avgust prođe nestaće i ljeta

sa novim bojama stići će nam jesen

u mojoj će duši da procvjeta sjeta

i opet ću biti prirodom zanesen.

Na zapadu sunce drugačije rudi

i ka jugu lete ptica divna jata

neki drugi dio prirode se budi

više je na starim drumovima blata.

Kola škripe stenju dok nose ljetinu

umorni ratari radosno se smiju

trome krave pasu zadnju djetelinu

zatim dugo vodu iz valova piju.

Kasna jesen može biti jako lijepa

iako su dani tad već nešto kraći

a kiše su duge kao ljubav slijepa

svaki će se čovjek već nekako snaći.

Jedino u meni ništa ne miruje

dok oblake sive ja gledam u bari

sjećanja na tebe venama mi bruje

još uvijek te voli tvoj romantik stari.

Višegrad, 3. avgust 2013.

TI UZMI VODE PLAVE

Kada si umoran do bola

il ti je svega preko glave

ili te nerviraju kola

ti uzmi, uzmi “vode plave”.

Ako ti sreća okrene leđa

pa si još daleko od slave

ne dopusti da te život vrijeđa

ti uzmi vode, “vode plave”.

Kada ne znaš šta bi sa sobom

i kad si pun vulkanske lave

nemoj srcu postati robom

ti uzmi, uzmi vode plave.

Kada voliš i voljen jesi

da bi imao misli prave

da te ne stignu stari grijesi

ti uzmi vode, “vode plave”.

“Plava voda” svima je rada

i oko nje bujaju trave

na ulazu Travnika grada

ti uzmi vode, “vode plave”.

Višegrad, 3. avgust 2013.

NEZABORAV

Toliko mi mnogo dragih ljudi ode

u nezaboravu ja im nađoh mjesto

otišli su mirno kao preko vode

ostaviše snove a i još ponešto.

Ostaviše želje da kroz maglu mile

svoje lijepe oči, plač, suze i smijeh

radovanja, sreću i dobrotu vile

predat zaboravu to bi bio grijeh.

Ja čujem ponekad smijeh moje Suze,

vidim divnu glumu mog drugara Đade

i još ina lica koja smrt mi uze

ne mogu dopustit duše da ukrade.

Zato sam skrovište napravio njima

da mi ih ne uzmu tama i zaborav

tu je uvijek toplo nikad nije zima

skrovištu sam ime dao nezaborav.

A taj nezaborav skrovište je malo

u sred moga srca i u mojoj duši

ne dam da nestanu, jako mi je stalo

da žive u meni dok se svijet ne sruši.

Višegrad, 4. avgusta 2013.

KAD OKO SRCE SLUŠA

Oči su ogledalo duše

davno sam čuo za to

a kada nam oči presuše

duša učini isto.

Zato dok su vam mlade oči

dobro na njih pazite

gledajte gdje noga vam kroči

i pažljivo gazite.

Ako su oči velike, jasne

dobra ih grije muza

kada u njima nada gasne

u uglu iskri suza.

Nastojte da vam oči mile

svijetle srećom zauvijek

da vas miluju poput svile

sreća je očima lijek.

I još nešto na kraju samo

kad oko srce sluša

svi mi to jako dobro znamo

tad je sretna i duša.

Višegrad, 5. avgust 2013.

DOK NE POSTANEM MAGLA

Misliću i osjećati isto

biće mi narav nagla

pod zvjezdama ću imati mjesto

dok ne postanem magla.

Još i sad volim kao i prije

veselih ptičica poj

jarko sunce dok se s neba smije

i vrijednih pčela roj

Volim i ljeto i ranu jesen

dok liju modre kiše

a onda mirisom polja zanesen

pustim srcu da piše.

Nije da volim samo prirodu

i dobre ljude volim

i njihovu borbu za slobodu

za snagu im se molim.

Zbog toga ću sve dok god postojim

odluka nije nagla

na strani čiste pravde da stojim

dok ne postanem magla.

Višegrad, 6. avgust 2013.

Sadržaj:

  1.  POD STARЕ DANЕ,

  2.  NAPISAĆU TI PJESMU,

  3.  NIKADA NE ZATVARAJ OČI U SUMRAK,   

  4.  KADA PJESNIK UMRE,

  5.  UBAVO MOJE,

  6.  KADA UMREM, BIĆU DOBAR DUH

  7. OPET SE PJENE VALOVI

  8. ŠTA ĆE BITI KAD ME NE BUDE

  9.   MUSAKA OD ZVIJEZDA

10.  STRAVIČNO ZAUVIJEK

11.  OKO MENE PROLJEĆE

12. SAMO BUDALE UMIRU SAMI

13. LUZER

14.          U KASNE SATE

15.          VRAGOLANKA

16.          ĆEMANE

17.          DOK JA DIŠEM, TI ŽIVJEĆEŠ U MENI    

18.          KAD GODINE MINU

19.          ZA PARČE SREĆE

20.          MLADOST JE PJESMA ŠTO SREĆU NOSI

21.          DA L’ NA SVIJETU JOŠ LJUBAVI IMA

22.          MJESEČE, LOLO

23.          SVJETIONIK

24.          KOSMOS

25.          POSTOJI I NADA

26.          SJENE

27.          ZVIJEZDO NA NEBU

28.          NE ŽELIM DA ODEŠ IZ MOJIH MISLI

29.          ZBOG TEBE

30.          MOST ZA NIKUDA

31.          VREMENA JE NIKAD MANJE.

32.          POŽAR KOJI HODA

33.          TVOJA SUZA

34.          DIVLJAKUŠA

35.          ZVIJEZDE SU JOŠ TU

36.          PITALA ME STAROST

37.          ŽELIM DA POŽELIM

38.      KAO KROZ MAGLU

39.          LJUBAV ĆE DA SPASI PLANETU

40.       SVJETLO NA KRAJU TUNELA

41.          SVRATIM NA PO JEDNU

42.          MATURSKA NOĆ

43.          NA MARGINI SNOVA

44.        ČOKOLADA

45.          DJEVOJAČKA SOBA

46.       NA UVIRU SNOVA

47.          TAMARA

48.          ORION

49.          ŽENA IMA

50.          ČITAV ŽIVOT KAO DAN U MAJU

51.          LJUBAV JE NAVIKA IZ SNA

52.          DOBRO VAM JUTRO, GOSPOĐO

53.          TOLIKO JE TUGE U TOM MUTNOM OKU

54.          PLAVO

55.          PRVI POLJUBAC

56.          VJERUJEM U LJUBAVI MOĆI

57.          KIŠA

58.          CRNO BIJELI SVIJET

59.          POMIRIŠI DUGU

60.          VRATITI RODE

61.          PA DOKLE VIŠE?

62.          DRUGO IME ZA LJUBAV

63.          U SUMRAK

64.          KUJICA VITI

65.          TVOJ PLAVI ŠAL

66.          PJESNIČKO VEČE

67.          TRAGOVI U MENI

68.          RUKE

69.          SUZA

70.          U OBLACIMA CRTAM TI LICE

71.          NAŠE VRIJEME

72.          MA, ŠTA BI PJESNIK

73.          NA SCENI SA DJECOM NISAM VIŠE

74.          MIRIS DUNJA NA MAMINOM ORMANU

75.          JOŠ MI SAMO FALE ONE MODRE KIŠE

76.          NE DAJ DA SE VIDI

77.          SVANUĆE I NAMA OPET RUJNA ZORA

78.          SREĆA NEĆE LUZERE I LUDE

79.          UVIJEK DOBRU MUZIKU JA BIRAM

80.          SLUŠAM PJESME STAROG ČORBE

81.          LJUBOMORAN NISAM

82.          PRST U OKO

83.          DA JE SREĆE I PAMETI

84.          SUMRAK NA BALKONU

85.          BAŠ

86.          ODGOVOR DRUGARU

87.          DODIRNUTI SNOVE

88.          PJEVAĆU

89.          AKO SI ODLUČILA IĆI

90.          ŠTA BI BILO DA SAM

91.          MALE SLATKE LAŽI

92.          DOK MOGU DA ĆUTIM

93.          NE VOLIM DA PSUJEM

94.          ŽELJE

95.          IDILA

96.          U MENI NIŠTA NE MIRUJE

97.          TI UZMI VODE PLAVE

98.          NEZABORAV

99.          KAD OKO SRCE SLUŠA

100.    DOK NE POSTANEM MAGLA